#tihasnaga je ranjivost

Većina svjetova koji nas okružuju sugeriraju nam da mi nismo dovoljni. I da se, želimo li biti dio tog svijeta, moramo promijeniti. Sugeriraju nam da smo outsideri, odsječeni, da ovo što jesmo nije dovoljno dobro, dovoljno lijepo, dovoljno uspješno, dovoljno autentično. Sugeriraju nam da trebamo biti bolji, brži, uspješniji. Da trebamo veće stražnjice i manje noseve. I tek kada sve te imperative ispunimo, tek onda možemo zamišljati sreću. I tek onda kada ću imati veću stražnjicu i manji nos, postat ću dio tog svijeta, bit ću prihvaćen, lajkan.

Kada bih sliku svijeta gradio na onome što vidim na vlastitom Instagramu, vrlo lako bih mogao zaključiti da u ovome svijetu obitavaju samo ljudi koji imaju 0% tjelesne masti i koji neograničeno vremena mogu provesti hodajući na rukama. Žudeći za svime time, a nekada jesam, priznajem sebi da ovo moje tijelo, koje mi je dom već 34 godine, nije dovoljno dobro, počinjem ga negirati, nepriznavati kao svoje, ono na neki način prestaje postojati, a kako ću mijenjati nešto što ne postoji.

I u tome je varka, misleći da ako se promijenimo, ako odustanemo od sebe, ako pometemo vlastitu ranjivost i začahurimo se u tijelo po jasno određenim parametrima, da ćemo se tek tada približiti svijetu. Odustajanjem od sebe, odustaje se i od svijeta, a to vodi u još veću izolaciju. Paradoksalno, tražeći povezanost, bježeći od ranjivosti, završavamo u izolaciji. A ranjivost je ono zajedničko, ono što nas povezuje. Ranjivost svi posjedujemo. I trebali bismo je ponosno nositi.

Za mene biti ranjiv znači prepoznati ono fino tkanje unutar sebe koji te povezuje s cijelim svijetom. Vlastita ranjivost i njeno uvažavanje za mene je početak puta pronalaska autentičnosti i uvažavanju sebe kakav jesam sada, u ovom trenutku, sa svim vrlinama i manama koje želim promijeniti i onima koje još moram upoznati.

Sada, ovaj trenutak, sa svim ranjivostima, nježnostima, nesigurnostima, zavistima, to je temelj na kojem ću izgraditi budućeg sebe, koji će moći stajati na rukama ili neće. Ali da bi on dobro rastao, trebaju mu dobri temelji, treba se graditi na istini. Laž je nestabilna, njena priroda i njena potreba jest da se uruši. A s njom i sve ostalo.

Biti ranjiv znači slušati i prepoznavati. Biti ranjiv znači biti viđen. Ranjivost je moja tiha snaga. I moja glasna obaveza. Ranjivost je ono univerzalno što me spaja s ostatkom svijeta. Što me smiruje kada pomislim da sam sam. I na ranjivosti i iz ranjivosti ćemo se, u nekom budućem društvu gdje će se to vrednovati kao vrlina i potreba, prepoznavati.

Dado

Ranjivost je dio tihe snage. Ranjivost je otvorenost promjenama, baš kao i voda koja se mijenja ovisno o okolini kroz koju prolazi. Budi kao voda. Budi kao Kala.